Pogresan korak

Kad udjete na ovaj blog pitanje je pikosekunde kad cete izaci

15.10.2009.

Lost

kako ti to napisati?
vjerovatno bi podjenako bilo teško reći ti gledajući te u oči... ma ne, bilo bi i teže...
ali nemam prilike reći ti, mogu samo napisati... i predviđati reakciju...
tebi, koja si deset godina bila tu, kao ljubavnica, prijatelj, vjera da neko takav postoji...
sa prekidima, kraćim ili dužim, ali deset godina tu...
par maratonskih mail-ova sam napisao i nakon što ih pročitah shvatih da nisu primjereni...
mail bilo kakvog sadržaja u kome ti to trebam saopštiti nije primjeren...
onda sam shvatio da moram, jer... prije sam odlučio da trebam... ili sam bio primoran...
otkidajući dio sebe, polusvjestan, napisah ti...
MORAMO PREKINUTI SVAKI KONTAKT, ZBOG NJE, ZBOG NJE I MENE, ZBOG NAS DVOJE, ne zbog tebe i mene...
svaki razlog koji sam ti naveo nakon te rečenice bio je bezvrijedan, znam...

odgovorila si... pitaš jesam li to ja... navodiš sve ono zbog čega ne vjeruješ da sam to ja...
ali prihvataš moju odluku... čitajući tvoj mail osjetio sam bol u svakoj riječi... čitajući osjećao sam tvoju bol... i svoju skupa s tvojom... spoznaja da si isti mail poslala i na facebook i na mail adresu (u slučaju da nisam dobio mail na facebook jer si me izbrisala sa liste prijatelja???!!!) iskazivala je svu patnju koju osjećaš...
jer, i ti si meni nekada rekla da ne možemo ostati u kontaktu... ljubomoran je čak i na pominjanje imena koje nosim... prihvatio sam, iako rekoh da se javiš kada god možeš jer ćeš mi nedostajati...
i ti si meni sada rekla da ću ti nedostajati... ali si bila veći čovjek od mene i nisi tražila da ti se javim, bez njenog znanja, nisi tražila da joj lažem...

morao sam ti odgovoriti... volio bih da vjerujem da sam to ja ali sumnjam...
promijenila me je, ili moja želja da volim nekoga bez ikakve rezerve, ili ona..
shvativši koliko sam te povrijedio, shvativši koliko ti značim, iako to nisi pokazivala u posljednje vrijeme, morao sam ti priznati da sam te volio daleko više nego što sam ti ikada pokazao, morao sam ti reći sve...
volio sam te i nisam želio da ti budem prijatelj nakon što smo shvatili da ne možemo biti zajedno... ne zato jer jedno od nas ne želi, već zbog usuda...
detaljnije sam ti objasnio razloge zbog kojih više ne možemo ostati u kontaktu...
jer možda više nikada nećemo razmijeniti niti jedan mail, niti jednu riječ, ništa...

odgovorila si... nekako mirnija, svjesnija, ali još više bolna... rekla si ono što si ti čuvala u sehari svoje duše samo za sebe...
rekla si da je to tvoj posljednji mail, osim ako ti ja ne kažem da opet pišeš...
i moliš me da ne kažem njoj da si poslala mail... kažeš imaš pravo na privatnost...
poštovaću tvoju privatnost...

09.10.2009.

Majka - Kći

Ne pišem o sebi. Kao muškarac nisam imao tu vrstu problema, bar ne u količini koja bi bila indikativna.

Zašto roditelji, posebno majke, iskazuju toliku dozu sebičnosti prema svojim kćerima?

Zašto uvijek, te iste majke, pokušavaju odrediti školu koju treba pohađati, fakultet koji treba upisati, vrstu posla koju treba raditi, fizički i mentalni sklop, te materijalni i socijalni status momka sa kojim treba izlaziti, fizički i mentalni sklop, te materijalni i socijalni status muškarca za kojeg se treba udati, odjeću koju treba oblačiti, cipele koje treba obuvati, način na koji se treba šminkati, destinaciju ljetovanja, društvo, prijatelje, ...

Definitivno tema ovog posta nije vrijeme kada treba doći kući nakon jedva izmoljenog izlaska u godinama puberteta.

Pohađanje škole, fakulteta i pronalazak odgovarajućeg posla bi se mogao posmatrati kao želja da se kroz kćer ostvare fantazije, neispunjene želje, drugim riječima samoterapija potrebna zbog niza životnih situacija iz kojih su se pojavili kompleksi niže vrijednosti, zbog toga što, evenutalno, šef/šefica ne znaju više, ili ne znaju ništa, ali su u povoljnijem položaju jer imaju diplomu.
Ili je to jednostavno želja da kći živi što je lagodnije moguće?

Želja za odabirom fizičkog i mentalnog sklopa, te materijalnog i socijalnog statusa momka sa koji treba izlaziti je, eventualno, posljedica nikad prežaljene ljubavi iz mladosti, ili nemogućnost kretanja u određenih društvenim krugovima u toj istoj mladosti.
Ili jednostavno zato što nikada nisu imale momka kakvog su željele, ili su im njihove majke govorile da treba da žele.
Mada se ne smije zanemariti ni činjenica da je određenoj vrsti majki izuzetno drago da ima kćer bude dovezena u nekom bijesnom automobilu, iz kojeg prvo izlazi naočit frajer, sa svojih 195 cm i 85 kg, širokih ramena i uskih kukova, ušminkan, gotovo ženski lijep, a zatim otvara vrata njenoj kćeri, pruža joj džentlmenski ruku da i ona izađe iz automobila i prati je do ulaznih vrata gdje joj ovlaš poljubi ruku, opet onako džentlmenski. A sve to posmatra komšinica iza, jedva primjetno, pomaknute zavjese u stranu i sutra obznani cijeloj mahali kako kćer ima predivnog a uz to i očigledno situiranog momka koji je drži kao malo vode na dlanu.
Ili je to jednostavno želja da njena kći ima najbolje?

Želja za odabirom fizičkog i mantalnog sklopa, te materijalnog i socijalnog statusa muškarca za kojeg se treba udati je, eventualno, posljedica nezadovoljstva muškarcem za kojeg se majka udala, tj., zanemarujući neke druge mogućnosti, biološkim ocem te iste kćeri. Jer majka je nakon određenog broja godina provedenih sa ocem vidno nezadovoljna svim što je vezano za njega. Da se nije udala baš za njega vjerovatno bi imala sve u životu, a sada nema ništa!
Ili je to jednostavno želja da njena kći ima najboljeg muža pored sebe?

Želja za određivanjem vrste odjeće i obuće koju kćer treba nositi je, eventualno, posljedica nemogućnosti da majka oblači i obuva ono što bi željela a usljed spleta okolnosti (zabrane od strane njene majke, finansijske nemogućnosti,...) nije mogla.
A možda majka smatra kako njena kćer nema izgrađen stil oblačenja.
Ili se kćer oblači i obuva tako da bi neko mogao pomisliti kako je nemoralna, pa se to mora spriječiti.
Ili je to jednostavno želja da njena kći bude svima po mjeri, oku ugodna, lijepa?

Želja za određivanjem destinacije ljetovanja može, eventualno, biti posljedica kontinuiranih odlazaka na ljetovanje (uglavnom kampovanje) na jadransku obalu, iz godine u godinu, ili neodlazaka na ljetovanja uopšte. A treba obići sva ta divna mjesta koja se mogu vidjeti na TV-u (posebno nakon što su satelitski programi i kablovske TV postale dostupne) ili u katalozima turističkih agencija.
Određivanje destinacije može, eventulano, biti i nadanje da će kći povesti baš svoju majku na ljetovanje na neku egzotičn destinaciju. Naročito nakon što je završila željeni studij i uposlila se na željeno radno mjesto.
Ako kći ima momka koji zadovoljava majčine kriterije odlazak kćerke na ljetovanje sa njim nije problematičan. Ako momak ne zadovoljava kriterije o odlasku na ljetovanje naravno nema ni govora, jer, možete misliti, tamo će njena kći spavati sa tim nepoželjnim dečkom. Ne zato što kći želi spavati s njim već će je prelijepi zalasci sunca učiniti nesposobnom da se odupre romantici i nepoželjni momak će to iskoristiti.
Sa momkom koji ispunjava kriterije poželjno je spavati, kako bi se isti zadržao pored kćerke.
Ili je to jednostavno želja da njena kći upozna svijet i bude oplemenjena tim saznanjima, te kao takva duševno bogatija?

Želja za određivanje društva i prijatelja može, eventualno, biti posljedica nemogućnosti druženja sa određenim društvenim slojem, nedostupnosti određenih mjesta za izlaske, te nemogućnost druženja i razvijanja prijateljstava sa djecom određene vrste roditelja.
Ili je to jednostavno želja da njena kći ima najbolje prijatelje i društvo?

Da li se majke boje da će ih kćeri nakon udaje ostaviti, zaboraviti i prepustiti na "nemilost" starosti, životu sa muževima ili bez njih, bolestima, odlascima ljekaru bez pratnje, gledanju TV-a bez društva, solo ispijanju kafe i objedovanju, ili u nepoželjnom društvu,...???
Da li se iz svega navedenog može zaključiti da majke definitivno liječe svoje komplekse na kćerima???
Da li se može zaključiti kako postavljenjem niza nerealnih kriterija koje je nemoguće ispuniti, te iste majke ustvari žele da njihove kći ostanu uz njih do njihove smrti, tj. da budu robovi majčinih želja i potreba?
Da nikada ne formiraju vlastitu porodicu?!

Sve ovo pitam s razlogom.
Jer ukoliko kći pokaže da ne želi da živi na način na koji to njena majka zahtijeva od nje, dešava se da bude, najblaže rečeno, prepuštena sama sebi.
Uprkos tome što ta ista kći treba majku kao podršku, treba njenu ljubav.
Uz to se majka potrudi da sva njena, bliža i daljnja, porodica vrši pritisak na kći, kako bi postala poslušna.
Zar se majka nikada ne zapita da ta ista kći ima svoje potrebe, želje, svoj način života, školu i fakultet koje želi pohađati, svoj posao iz snova, svoj tip momka, svog muškarca za brak, svoj način oblačenja,svoje društvo, prijatelje, stil oblačenja, jednostavno svoje JA?

08.10.2009.

Pametni i knjiški ljudi

"...a u sebi nemoć krije
da promijeni stil, manire
da zablista u onom
u čemu je jak
jer i on kao i drugi
pametni i knjiški ljudi
istrošio se vremenom
skroz na skroz..."


Pametan ne želim biti, morao bih stalno pametovati. Ljudi ne vole pametne koji pametuju.
A što ljudi ne vole sigurno ne valja.
Knjiški čovjek sam bio, možda budem opet, kad se istrošim.
Jer pametnije je biti istošen pa postati knjiški, nego biti istrošen zato što si knjiški.
Valjda je tako.
A ni knjiške ljudi ne vole.
A što ljudi ne vole sigurno ne valja.
Eh, još samo da je spoznati šta ljudi vole, pa biti takav!!!

07.10.2009.

Egoizam

Vozeći na relaciji Čengić vila-Otoka vozač GRAS-a je razgovarao sa poznanikom, prijateljem, rođakom, ili tako nešto i tome slično!!!
Razgovor se nije prekidao čak ni za vrijeme zaustavljanja na stanicama, pa čak ni za vrijeme otvaranja i zatvaranja vrata!!!
Jedinu smetanju razgovoru predstavljali su rijekti koji su kupovali kartu direktno kod vozača, da li iz straha od revizora ili samosvijesti, nije niti bitno.
Bitno je, i evidentno, da razgovor ni na koji način nije ugrožavao tok vožnje.
Izlazeći iz tramvaja, okrećući glavu prema vozaču, žena sa otprilike svojih 37 godina starosti slavodobitno reče:
"Ali kolega, Vama je zabranjeno razgovarati u toku vožnje!!!"
Izašla je iz tramvaja sa ozarenim licem, samozadovoljno se smješkajući što je kolegi ukazala na pravila službe!!!
Poskakujući od ushićenja i ne skidajući "jesam mu ga zabila" osmijeh s lica, dok je tramvaj napuštao stanicu Otoka, nestala je iz vidnog polja!

03.10.2009.

Doorway

Klateći se, naslonjen na štok vrata, pokucao je.
Ubrzo se vrata otvaraju. Žensko lice pred njim, zbunjeno, namršteno dok udiše alkoholna isparenja.

"Izvinite, da li ovdje živi Profesor?"

"Ali Profesore, to ste Vi!!!"

"Znam draga komšinice da sam ja, ali ne znam gdje živim!"

03.10.2009.

Hollow Years by Dream Theater

He's just the kind of man
You hear about
He leaves his family for
An easy out
They never saw the sings
He never said a word
He couldn't take another day

Carry me to the shoreline
Bury me in the sand
Walk me across the water
And maybe you'll understand

Once the stone
You're crawling under
Is lifted off your shoulders
Once the cloud that's raining
Over your head disappears
The noise that you'll hear
Is the crashing down of hollow years

She's not the kind of girl
You hear about
She'll never want another
She'll never be without
She'll give you all the signs
She'll tell you everything
Than turn around and walk away

Carry me to the shoreline
Bury me in the sand
Into the waves
Walk me across the water
And maybe you'll understand

Once the stone you crawling under
Is lifted off your shoulders
Once the cloud that's raining
Over your head disappears
The noise that you'll hear
Is the crashing down of hollow years

01.10.2009.

Jutro

vibracija...
jedan beep...
rukom pokušavam naći aparat...
drugi beep...
bježi mi iz zagrljaja, okreće se na drugu stranu kreveta...
držim aparat a ne mogu prstom naći niti jednu tipku da isključim alarm...
treći beep...
konačno tipka...
zar već ustajanje?
ne želim...
grlim je...
bunovna, uzima mi ruku, stišće je...
ne želim da otvorim oči...
spava mi se...
želim da je grlim...


izlazim...
ostavljam dio sebe s njom...
da je čuva...
samo za mene...

29.09.2009.

Boje jeseni by Zona Iskljuchenja

Ruke joj od šapata dah čine preteškim,
u očima mirno spava boja jeseni.
Ispred vrata njenih snova ja nemam hrabrosti
da ostavim trag.

Na obalama njenog jutra zvuk kao jedini znak,
k'o muzika što note nema, k'o ja bez glasa.
Ispred vrata njenih snova ja nemam hrabrosti
da ostavim trag.

Rukama trošnim od vremena, ako osjetim strah,
tu sam da čuvam boje jeseni.

Ofarbaću plavom bojom zapad jutra tvog,
da sunce pređe na drugu stranu,
da budiš se s osmjehom.
Ispred vrata njenih snova ja nemam hraborosti
da ostavim trag.

Rukama trošnim od vremena, ako osjetim strah,
ja ću da čuvam boje jeseni, boje jeseni.

Ako osjetiš strah, tu sam da čuvam...
Kako ostavit' trag, rukama trošnim od vremena
ja ću da čuvam boje jeseni.

28.09.2009.

JA

znaš, juče sam sreo starog sebe,
i ne znam jesam li se sebi svidio.
znaš, bio sam se zaboravio,
i ne znam jesam li se sebi obradovao.

bio sam to baš stari ja,
od tebe doveden.

znaš, danas se suočavam sa samim sobom
i ne znam da li da pričam sam sa sobom.
znaš, možda ne želim biti onaj stari,
i ne znam da li da sebi objasnim zašto sam se od sebe rastao.

i ovo sada sam baš ja,
tebi doveden.

23.09.2009.

kad...

kad istina se iznjedri...
gola, nevina...
drhtaj proći će čulima našim...
laž će da nojevski zarije glavu...
u našu dušu...
u naše srce...

"izopćeni" i "ispravni"...
bićemo isti...
kad istina se iznjedri...
gola, nevina...


Noviji postovi | Stariji postovi

Pogresan korak
<< 08/2017 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031