Pogresan korak

Kad udjete na ovaj blog pitanje je pikosekunde kad cete izaci

08.12.2009.

Juče, Danas, Sutra

kada ne bi bilo samopouzdanja, ostalo bi samo pouzdanje...
kada ne bi bilo lojalnosti, izdaja bi izgubila pratioca i nestala...
kada ne bi bilo kolektivizma, individualnost bi postala nepoželjna...

neke stvari se ne mogu kupiti novcem (koje???), za sve ostalo tu je... novac

02.12.2009.

SEGA MEGA MIX

kao i uvijek pitanja...
posljednjih dana toliko često mi se smjenjuju trenuci sreće, tuge, poludepresije, ushićenja, malaksalosti,...
toliko je signifikantno da, čak, i vremenske prilike u trenucima svoje najveće nepredvidljivost izgledaju totalno predvidljive da i dvogodišnje dijete može biti meteorolog...
fizika, kao nauka, potencira niz konstanti... naravno da smo se mi, ljudi, dogovorili da to bude tako i da nećemo postavljati pitanja zašto je to tako... izmislismo riječ "aksiom" i dadosmo joj definiciju, vrlo jednostavnu...
moj život, trenutno, nije ni blizu konstante, čak i ako zažmirim i ne vidim činjenicu da su konstante aksiomatski produkt...
oni koji znaju šta riječ "rezonancija" znači shvatiće da me strah iste...
a oni koji znaju sta je epsilon (dilatacija)-beta(napon) dijagram znaće da sam blizu tačke sloma, ma koliko da sam elastičan...
ubija me nepovratna deformacija...
 lagano ali sigurno oscilovanje će, ako se sve ovo nastavi, dovesti do rezonancije...
ako se to desi imaćete priliku, ili ne čitati moje blogove jer će me čika doktori analizirati, bez da mi išta loše urade (bar ja toga neću biti svjestan), ili ćete čitati blogove u kojima će participirati neki novi ja...
post nije ni blizu interesantnog za komentarisati, stoga ne zamjeram ako niko ne ostavi trag...
ovo nije depresija niti patetika, jednostavno rečeno "DOPIZDILO MI SVE" (da izvinu svi sa prefinjenim mozgom, kod kojih će ova rečenica izazvati kvalifikovanje mene kao vulgarnog idiota)...


30.11.2009.

Power Of ...

Danas nemam snage...
Već duže vrijeme osjećam kako gubim snagu...
Beep... Batery low... Recharge it...

18.11.2009.

Ako Znaš...

Jutros, na jednoj od radio stanica, začuh početne akorde jedne od meni najdražih pjesama sa prostora ex-yu.
Nisam je relativno dugo čuo, s obzirom koliko je dobra i koliko je često treba slušati, jer sam se pravio pametan i pokvario kućni kompjuter/računar.
Prvi upitnik, poveliki, se pojavio kada začuh glas pjevača.
Ne, to nije Džoni Štulić.
Nema veze, rekoh sebi, pjesma je predobra.
Već nakon prva dva stiha sam se počeo ježiti, znojiti, nervirati,...
Drugi upitnik, koji se pojavi iznad moje glave, bješe kao rahmetli obje zgrade WTC-a zajedno.
Svi oni koji vole, cijene ili poštuju sve ono što je Džoni Štulić napravio (a napravio je mnogo) znaju njegove glasovne mogućnosti. Čak i oni totalno nekritični i zaluđeni Džonijem kao institucijom će konstatovati da Džoni nema neke posebne vokalne sposobnosti.
Ali, Džoni je imao šarm, osjećaj (usljed djelovanja raznih preparata ili ne nije ni bitno), Džoni je unosio sebe u svaku pjesmu ponaosob, da isprovocira, da zainteresuje, da prenese emociju, energiju,...
E ovaj neki seronja to nema.
On je (vjerovatno čuvši na nekom od, pretežno, turbo folk derneka, na kome je bio neki lik sa gitarom kojem je sav taj turbo folk dozlogrdio, odsvirao i otpjevao par stvarki, čisto da ne poludi) izvadio spolovilo i popišao se na pjesmu, kao da je popio tečnosti kao nadprosječno žedna kamila.
Čovjek je zavijao, izvrtao, zapomagao,... (što je realno govoreći gotovo nemoguće kada pjevate predmetnu pjesmu)...
A još k tomu, da prostite, dao sebi za pravo da degeneriše par stihova teksta.
Pitam se do kada???
Do kada će svaki kvazinadrihipersuper moron da sebi da za pravo da javno urinira po nečemu što valja?
DO kada će neka sitna duša, koja sebe naziva producentom, davati sebi za pravo otimanje autorskih prava veličinama poput Džonija (bez obzira što se istom zgadilo da komponuje, svira i pjeva već se uhvatio miomirisa holandskog kanabisa), nadajući se da će zgrnuti brdo para jer su bili pronicljivi pa pogodili u dušu širih narodnih masa???
Do kada će pederčine koje su sklepale brvnarastudio snimati te iste pišače tuđeg lika i djela, istovremeno se šepureći njihovim perjem i terorišući naše mozgove (ako nam je imalo ostalo od silnih predpranja, otkuhavanja, pranja, omekšavanja, centrifugiranja,... ne treba napominjati da je proces cikličan...)???
Do kada će muzički urednici radija (trebao sam ih staviti pod znake navoda) dopuštati tamo nekim DJ-evima (i oni trebaju pod znake navoda) da daju sebi za pravo da neselektivno puštaju muziku???
Do kada će vlasnici, direktori i ini raznih radio stanica upošljavati takve muzičke urednike i DJ-ejeve???
Do kada će svaki jebeni idiot moći imati svoju radio stanicu???

17.11.2009.

Kolektivna (ne)svijest

"Društvo se može definirati kao cjelokupnost odnosa ljudi prema prirodi i međusobnih odnosa ljudi." kaže Wikipedia (što li je pišem sa početnim velikim slovom???!!!).
Par posljednjih dana vodim unutrašnji rat po pitanju objave posta na temu ovog našeg Baraža (trenutno predstavlja vlastitu imenicu pa stoga veliko početno slovo).
Kad se izvrše sve moguće matematske operacije Baraž ostaje Baraž i kao takav nije baš nešto pretjerano interesantan. Koliko god matematskih operacija primjenili na njega, rezultat ostane predvidljiv a opet nepoznat.

Kolektivno Ludilo (
=a severe mental disorder typically stemming from a form of mental illness, opet veli Wikipedia), e to je već nešto vrijedno apliciranja matematike.
Istini za volju unaprijed osuđeno na neuspjeh.
Volim fudbal i volim našu reprezentaciju.
Gore navedena tvrdnja važi u svim situacijama izuzimajući one u kojima svaki imbecil (aplaudira kao da gleda operu dok mu je ljubavnik istovremeno stavio polni organ u anus) i svaka kokoška, sa IQ-om cca. -453, koja nikad neće moć svariti šta je offside, uzmu zastavu BiH (koju po pravilu okrenu u jedan od dva moguća pogrešna položaja, valjda zato jer je vjerovatnoća pravilnog okretanja manja od vjerovatnoće nepravilnog) i počnu mahati njome ili je koristiti umjesto gaća, šalova i drugih odjevnih predmeta.
E tada mene počne hvatati Nervoza (
izraz je za stanje uzrokovano labilnošću odnosno preosjetlivošću živčanog sistema, sta drugo do Wikipedia).
Toliko potrošene energije na nešto što, najblaže rečeno, ne razumijemo (niti ćemo ikada) i što ćemo zaboraviti u roku od kratkog vremenskog intervala nakon što ljudski obavimo veliku i malu nuždu po liku i djelu aktera nakon eventualnog neuspjeha (koji je, s obzirom na mentalni sklop prosječnog balkanca, neminovan jer je uspjeh zabranjen, a neuspjeh je sve što nije uspjeh) predstavlja fenomen.
Da se tolika količina energije usmjeri na poboljšanje životnog standarda, ili bilo čega svrsishodnog (ne želim umanjiti značaj fudbala) živjeli bi "na visokoj nozi".
Sve što sada imamo je padanje u kolektivnu (ne)svijest.

Istina, uklapamo se u definiciju "Društvo"...

07.11.2009.

Missing link

znaćeš da nikada nisam bio smiren, za smiraj je potrebno mnogo... za mene možda i previše...
sreo sam većinu tvojih mana... onako u prolazu... ili si ti imala namjeru da ih sretnem ali si pravila pakovanje tako vješto da sam svaki susret pripisivao slučajnosti...
sa nekim manama sam se upoznavao duže, sa nekima kraće...
svjestan sam ih, njihovog bivstvovanja, u zajednici sa nama, tu i uvijek...
jer kada su me već jednom srele ne žele da odu...
neki susreti su bili sasvim obični, čisto upoznavanje...
neki su bili neobični... upoznavanje bez predstavljanja, nametljivi... dolazile su i ostajale gestikulirajući "ja sam tu i tu ostajem"... tih se mana bojim... ne zato što su strašne već zato što nisam siguran da ćemo ikada postati prisni... a biće tu, sve dok smo ti i ja...

ma koliko se trudila da ih otjeraš...

02.11.2009.

Komentar (na zahtjev)

"Neprijatelj, kako unutrašnji tako i vanjski, nikad ne spava...
On rije, izvana i iznutra...
Moramo ujediniti našu, užu i širu, društveno-političku zajednicu u ostvarivanju zajedničkog nam cilja..."

Živjelo jednoumlje...

30.10.2009.

Nedeljni komentar

"slušam nedjeljni komentar koji jasno kaže
ko ne misli ovako taj kleveće i laže.
ljudi bez kalibra i bez ideje
osporavaju nam istine crno-bijele...
"


Živjelo jednoumlje...

22.10.2009.

Blup

...plovim k'o brod sa bezbroj luka,
u svakoj masku mi novu daju,
sve zavisi od trenutka,
i nekako, s maskom mi dolazi dan...

20.10.2009.

On The Top

Učiniti djelo a očekivati nešto zauzvrat znači ne učiniti dobro djelo...


Noviji postovi | Stariji postovi

Pogresan korak
<< 08/2017 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031