Pogresan korak

Kad udjete na ovaj blog pitanje je pikosekunde kad cete izaci

28.08.2017.

nered i nemir

uhapsilo ga... konačno...
takvi su traženi ovih dana... bez poštovanja autoriteta...
ako već nije odlučio da poštuje trebao je otići... kao ini...

možes misliti... uprkos svim zakonima, pravilima (pisanim i onim koja se prenose usmenim predanjima), društvenim normama, i svemu čemu su se "ispravni" mogli dosjetiti, odlučio da živi mirno, ne dira nikoga, gleda svoja posla,...

optužnica će biti podignuta na osnovu nepoštivanja člana 3. stav 1. zakona o nepoštivanju javnog nereda i nemira, Sl. novine BiH 12/95 od 11. 12. 1995. godine, jednoglasno usvojenog u Parizu.

on će da ne bude kabadahija...

21.08.2017.

years ago

nekada davno napisah (a možda i nisam): "...i nekako s maskom mi dolazi dan..."

Sad, nekako s maskom mi prolazi život...
A mudrost ne dolazi...

Nije depresija...
Melanh(k)olija, nostalgija,...

I nekako opet ona negdje tu, u mislima, ponekad...
Sretan sam sa ovom sa kojom sam. Živimo život.
Kao odrasli, zreli, porodični.
Odgajamo djecu najbolje kako znamo. Daleko je to od dobrog. Valjda je kod sviju isti slučaj.

A opet, ponekad, ona pohara misli. Rijekto, ali pojavi  se. Ne da duši mira.
Šejtan niti ore niti kopa negoa na zlo navraća. Niko imun nije.
Tako i ja prije par dana nađoh njenu sliku.
Ista a različita. Nije više onako pomalo anoreksično-bulimična. Pomislih, mora da se okanila vegetarijanstva (ako je uopšte i bila vegetarijanka).
A i godine prolaze.

Eh, godine. Ima tome 28 ljeta. Ne vidjeh je već 26 . Ne čuh je, ne  pročitah ništa od nje, ne napisah još ništa, 8.

Tada, posljednji put kad je pisala, upozorila me na neke ljudske osobine. Zovemo ih mane. A koštaju nas mnogo.
Ne znam je li bila u pravu, ne mogu sam sa sobom da raščitim koliko procenata je pogodila, koliko pogriješila.
Statistika bi odlučila.
A statistika je kučka. Jedna noga u ledu, druga u vatri, statistički ti taman, ni vruće ni hladno.

Odgovorih na taj posljedni mail. Pokušah biti taktičan ili sam bio ljigav. Dođe to isto.

Znao sam da je preponosna da bi se ponovo javila. I nije.

Pitam se, da li ja njoj ikad dušu uznemirim?

Ne zato što me savjest grize. Čisto iz znatiželje.
Kao svaki čovjek, volim da ostavljam trag. Koliko god mali i beznačajan bio.

Da li sam ga ostavio?

06.09.2014.

žabokrečina žablja

...a što me neka duševna žgaravica spopala...

31.03.2014.

DAN - ŽIVOT

Vrelo bosansko sunce na obzorju. Titranje zraka. Simfonija skakavaca. Lagani, vreli povjetarac miluje listove drveća. Uživaju, ne znajući da im uzima dušu, dio po dio...

Prag po prag, svaki put pitajući se zašto nisu bliže, ili dalje jedan od drugog, starac je umorno koračao između šina. Vrelina sunca s bosanskog neba, vrelina bosanskog kamena.
Da je do izvora.
Prozirna, hladna voda.
Što je više mislio o njoj pragovi su bili bliže, ili dalje, jedan od drugog.
Prišao joj je, prepustio ruke njenom ledenom milovanju, lice, vrat, napio se, osvježio i dušu, uzeo abdest. Ne da bi obavio namaz, već onako, da ga štiti.
Sjeo je u debeli orahov hlad, smotao cigaru duhana.
Pratio je kako zrak jede lelujavi duhanski dim. Bez jecaja, vapaja,...


P.S. Ima li smisla graditi na ovome neku priču??? Počeo davno. Stoji k'o neobjaljvljen blog godinama. Imam ideju čak i za količinu teksta koja bi značila knjigu (naravno da ne znam da li bih je znao napisati, nikad nisam). Uvijek zbog nedostatka vremena odgađam da se posvetim ovom tekstu a možda je zreo.

 

09.10.2013.

I'm alive...Who cares

Pozdrav!!!

14.06.2012.

...

...jah...

06.04.2011.

Izazvan

Ne bi me dugo, poprilično dugo, relativno dugo...
I kad se vratih, primjetih (kako nesuvisla rečenica, poput :" Čim sam je vidio, odmah sam je prepoznao") da se neke od vas "žulja" licemjerje i slične karakterne osobine nama dragih ljudi (svakom ponaosob). Primjetih "višeslojna" raspoloženja i reakcije, od blagih oblika depresije pa sve do ljutnje, možeš misliti.
Nekima od nas ovdje (većini čije blogove čitam) se "živo jebe za sve", furaju svoj blog style i ostave bujrum i fildžan viška. Pa ako ko i naiđe da se ne osjeti nepozvanim i nepoželjnim.

Opet sam u stanju svijesti kad me spopadaju različite ambicije, od pravljenja brda para (istina na pošten način, što je nemoguće) do ispravljanja "krivih Drina". Nekako me ovi vaši "žuljevi" nastali od licemjerja tjeraju da vas pitam gluposti:
"Ljudi moji dragi, koliko dugo još možemo izdržati sva ova govna koja nam serviraju na meniju kao specijalitet "kuće?"
"Kako da izađemo na kraj sa svim šljamom (licemjernim, elementarno nesposobnim za bilo šta sem da nas prave debilima jer su (ne znam kako, valjda uz našu pomoć) dobili u ruke mehanizme da to mogu činiti, a mi moramo trpiti) koji nas "vodi", globalno i lokalno?

Ja sam priprost i priglup, odgovoriti ne znam.
Ne vidim ama baš niti jedan oblik organizovanja koji bi mogao poboljšati stvari i za milimetar, pomoći bilo kome kome je pomoć potrebna.

Kako smanjiti stres, kako pristojno zarađivati (podrazumijeva rad uz primanje adekvatne nakanade za isti koja ne kasni par mjeseci, dan, godine... a i kad se isplati isplati se djelimično, a ono ostalo je "đem ti do"), pa otići na odmor (znate ODMOR= ne zvoni telefon da vas nešto pitaju sa posla, ne piješ kafu više puta na dan, već ponekad i nešto drugo, a matematičke operacije aplicirane na količinu novca kojima raspolažete vas ubijede da ne morate piti kafu, već može i nešto drugo (skuplje od kafe koja podsjeća na napitak od pržene pšenice (to nije kafa je li tako?)?

Ima li iko pametan?

04.04.2011.

Informisa(ra)nost

Da nije neta...
da nije mobilnih telefona i slične tehnologije...
da nije TV-a...
da radio nikad nije proradio...
da nema informacija...
da nam ne serviraju smeće polupismeni idioti/kinje sa govornim i inim manama...
da nisu otišli na mjesec... (jesu li?)

sve u službi nekih koji žele da ne znamo...

Eh, kako bi se lijepo živjelo???

Pa da ti pod pendžer dođem...

01.04.2011.

beyond or behind

"...ne znam kad i ne znam gdje
ići ćemo istom stranom ulice..."

Još uvijek ne znam da jeste. A jeste!
Bura emocija, stres, i nova sveska, čistih korica, praznih stranica.
Staru smo valjda ispisali.
I te sveske, nikad ne znaš koliko stranica ustvari imaju, čak i kad misliš da piše koliko. Jer nikad ne možeš sa sigurnošću tvrditi koliko dvolisnica ćeš trebati da istrngeš.
To ne znači da je uvijek manje stranica nego što piše da ima.
Jer, nikad ne znaš koliko ćeš u nju često pisati.

Piše se samo ono bitno.

A šta je bitno?
Ono što mislimo da je ili ono što stvarno jeste.

A jeste!

10.12.2009.

Seljak

Je li seljak/nka osoba koja se rodila na selu, pa ga/je to kvalifikuje kao takvog/vu?
Ili taj termin definiše karakternu osobinu?


Stariji postovi

Pogresan korak
<< 08/2017 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031