Pogresan korak

SAVE BOSNIA!!!

08.02.2019.

PORUKA-SAVJET-PRIJETNJA

Nepoštvani uhljupi, govna u ljudskom obliku, sve nas, koji želimo da živimo, svako na svoj način, u nama, dragoj, voljenoj, napaćenoj, krvlju natopljenoj BiH, ostavite na miru.
Ako vam ovdje ne valja s nama razgulite.
Onda će svima da valja, i vama i nama.
Jebe vas činjenica što se nadojili sise ovdje. Jebeš ga, koliko god se vi trudili da predstavite svijet globalnim svako svoje selo čuva od parazita. A vi to jeste. Pa ste svugdje, vidi čuda, BOSANCI.
MOŽDA, ako odete tamo negdje i okotite se, taj vaš okot ne bude ono što vi jeste, gle čuda, BOSANCI.
07.02.2019.

trostruki salto

da znam sto ne znam...
znao bih...
01.02.2019.

glabana, glabana, glaban, glabana, glabana, glabana pivam ja

dušmani svih oblika, onako od srca vam želim, glabajte!!!

13.01.2019.

GOD, SAVE BOSNIA

Po mom, skormnom, nebitnom, nerelevatnom, laičkom i inom, mišljenju, svaki stanovnik, sadašnji i bivši, svaki prijatelj ove države, svaki čovjek iskrenih namjera, vjernik i ateista, bi trebao, dok ga glasne žice ne izdaju, urlati: "GOD, SAVE BOSNIA!!!".
Neće ovo sve na dobro izaći :(

28.08.2017.

nered i nemir

uhapsilo ga... konačno...
takvi su traženi ovih dana... bez poštovanja autoriteta...
ako već nije odlučio da poštuje trebao je otići... kao ini...

možes misliti... uprkos svim zakonima, pravilima (pisanim i onim koja se prenose usmenim predanjima), društvenim normama, i svemu čemu su se "ispravni" mogli dosjetiti, odlučio da živi mirno, ne dira nikoga, gleda svoja posla,...

optužnica će biti podignuta na osnovu nepoštivanja člana 3. stav 1. zakona o nepoštivanju javnog nereda i nemira, Sl. novine BiH 12/95 od 11. 12. 1995. godine, jednoglasno usvojenog u Parizu.

on će da ne bude kabadahija...

21.08.2017.

years ago

nekada davno napisah (a možda i nisam): "...i nekako s maskom mi dolazi dan..."

Sad, nekako s maskom mi prolazi život...
A mudrost ne dolazi...

Nije depresija...
Melanh(k)olija, nostalgija,...

I nekako opet ona negdje tu, u mislima, ponekad...
Sretan sam sa ovom sa kojom sam. Živimo život.
Kao odrasli, zreli, porodični.
Odgajamo djecu najbolje kako znamo. Daleko je to od dobrog. Valjda je kod sviju isti slučaj.

A opet, ponekad, ona pohara misli. Rijekto, ali pojavi  se. Ne da duši mira.
Šejtan niti ore niti kopa negoa na zlo navraća. Niko imun nije.
Tako i ja prije par dana nađoh njenu sliku.
Ista a različita. Nije više onako pomalo anoreksično-bulimična. Pomislih, mora da se okanila vegetarijanstva (ako je uopšte i bila vegetarijanka).
A i godine prolaze.

Eh, godine. Ima tome 28 ljeta. Ne vidjeh je već 26 . Ne čuh je, ne  pročitah ništa od nje, ne napisah još ništa, 8.

Tada, posljednji put kad je pisala, upozorila me na neke ljudske osobine. Zovemo ih mane. A koštaju nas mnogo.
Ne znam je li bila u pravu, ne mogu sam sa sobom da raščitim koliko procenata je pogodila, koliko pogriješila.
Statistika bi odlučila.
A statistika je kučka. Jedna noga u ledu, druga u vatri, statistički ti taman, ni vruće ni hladno.

Odgovorih na taj posljedni mail. Pokušah biti taktičan ili sam bio ljigav. Dođe to isto.

Znao sam da je preponosna da bi se ponovo javila. I nije.

Pitam se, da li ja njoj ikad dušu uznemirim?

Ne zato što me savjest grize. Čisto iz znatiželje.
Kao svaki čovjek, volim da ostavljam trag. Koliko god mali i beznačajan bio.

Da li sam ga ostavio?

06.09.2014.

žabokrečina žablja

...a što me neka duševna žgaravica spopala...

31.03.2014.

DAN - ŽIVOT

Vrelo bosansko sunce na obzorju. Titranje zraka. Simfonija skakavaca. Lagani, vreli povjetarac miluje listove drveća. Uživaju, ne znajući da im uzima dušu, dio po dio...

Prag po prag, svaki put pitajući se zašto nisu bliže, ili dalje jedan od drugog, starac je umorno koračao između šina. Vrelina sunca s bosanskog neba, vrelina bosanskog kamena.
Da je do izvora.
Prozirna, hladna voda.
Što je više mislio o njoj pragovi su bili bliže, ili dalje, jedan od drugog.
Prišao joj je, prepustio ruke njenom ledenom milovanju, lice, vrat, napio se, osvježio i dušu, uzeo abdest. Ne da bi obavio namaz, već onako, da ga štiti.
Sjeo je u debeli orahov hlad, smotao cigaru duhana.
Pratio je kako zrak jede lelujavi duhanski dim. Bez jecaja, vapaja,...


P.S. Ima li smisla graditi na ovome neku priču??? Počeo davno. Stoji k'o neobjaljvljen blog godinama. Imam ideju čak i za količinu teksta koja bi značila knjigu (naravno da ne znam da li bih je znao napisati, nikad nisam). Uvijek zbog nedostatka vremena odgađam da se posvetim ovom tekstu a možda je zreo.

 

09.10.2013.

I'm alive...Who cares

Pozdrav!!!

14.06.2012.

...

...jah...


Stariji postovi

Pogresan korak
<< 02/2019 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
2425262728